Industrijska proizvodnja u BiH je u konstantnom padu: "Vladajućima trebaju samo krediti i da što više ljudi ode u inostranstvo"

Važno je znati da industrija predstavlja ključ nove vrijednosti unutar GDP-a jedne države. Posljedično slijede zapošljavanje i investicije. Rast od dva do tri odsto, koji bilježi bh. ekonomija, baziran je, uglavnom, na potrošnji i investicijama, a ne na proizvodnji i izvozu, dok industrijska proizvodnja, koja čini 17% ukupne proizvodnje BiH, bilježi pad u više uzastopnih kvartala, ali i decenija, uopšte, što zabrinjava i evropske zvaničnike. Razloga je više.

“Može se povezati sa privatizacijskim procesom, ali istina. Industrijski pad je bio neminovan. Sve ono što se i nije privatizovalo, što je ostalo malo duže u državnom vlasništvu je, eventualno, sporije propadalo, ali propadalo je. Međutim, bitno je naglasiti, Evropska unija je trenutno u krizi, a mi značajno, industrijski, kroz spoljnotrgovinsku razmjenu, zavisimo od nje, tako da bilo kakav šok u Evropi, kao, u na primjer, u Njemačkoj, reflektuje se i na BiH”, rekao je Admir Čavalić, stručnjak za ekonomiju.

Pitanje koje se iznova postavlja je šta je država mogla da uradi i zašto je industrijske gigante ostavila u nemilost propadanju? Profesor ekonomije u penziji, Aleksa Milojević, ocjenjuje da odgovor leži u ekonomskom modelu koji se, kako tvrdi, ne zasniva na razvoju privrede, već na kreditima i prihodima od indirektnih poreza. Zato vlastima nisu potrebni ni privreda, niti građani.

“Njoj trebaju samo krediti i da što više ljudi ode u inostranstvo, koji će slati svoje doznake. Dugove i doznake, zbog fiksnog deviznog kursa, pretvaraju u naše bogatstvo i uračunavaju u društveni proizvod. Tako da, što se pravi veća šteta ovom narodu, što se više zadužuje, prikazuje se veći porast bogatstva. Ova vlast je rasprodala moćnu, srednje razvijenu privredu, koja nas je tolike zapošljavala i činila srećnima, naša preduzeća koja su odnosila konkurentske pobjede širom svijeta i Evrope, oni su sve rasprodali i preživjeli od toga što ova vlast ne živi od svoje dobiti, nego od dugova”, navodi Milojević.

Kao ilustraciju stanja u industriji BiH, Milojević se referiše na probleme zeničke Željezare, navodeći da rješenja ima, ali da nadležni ne slušaju struku. Predložio je model po uzoru na zapad. U konkretnom slučaju, da država i Grad Zenica postanu veliki dioničari Željezare, što bi privuklo i građanski kapital. A kada bi štediše imali priliku ulagati uz veći prinos, bio bi pronađen i kapital, ne samo za oživljavanje Željezare nego i kompletne bazne industrije. U međuvremenu, čeka se konačna odluka Kantonalnog suda na žalbu federalne vlade koja će odrediti sudbinu više od 10 hiljada radnih mjesta i oko 500 povezanih preduzeća.

“Negdje smo i na izmaku snage. Vidjeli smo da su naše kolege iz preduzeća Toplane koje je povezano sa Novom Željezarom Zenica, protestovali jer im plata kasni već nedjelju dana. I to je ono o čemu pričamo,pričamo o “dobroj namjeri vlasnika”, nema ih u medijima. Znate svi da su u proteklih pet mjeseci govorili javno da su uz radnike, da će biti rame uz rame s njima. Nema ih”, stava je Rašid Fetić, predsjednik Sindikata Nove željezare Zenica.

Više u prilogu Tatjane Drljić.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad